Logoped je stručna osoba koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i terapijom poremećaja govora, jezika i komunikacije.
Veći dio poremećaja kojima se bave logopedi nastaje unutar prve tri godine djetetova života, u životnom razdoblju intenzivnog razvoja govora, jezika i komunikacije. To je najranjivije i najpogodnije razdoblje za nastanak jezičnih i govornih teškoća. Ako u tom kritičnom vremenu dijete nije dovoljno i nije pravilno izloženo govorno – jezičnom utjecaju u svojoj okolini, usvajanje će biti otežano.
Logoped u dječjem vrtiću najveći dio svojeg rada provodi u neposrednom radu s djecom u vidu: praćenje jezično govornog razvoja djece s faktorima rizika, trijažnog pregleda djece s ciljem početnog utvrđivanja teškoće, opservacija djece s teškoćama u razvoju i posebnim potrebama. Logoped detektira, prati i djeluje u slučajevima kada dijete ne govori, a razvojno je to očekivano, kada ne izgovara pravilno glasove, govori kratkim i jednostavnim rečenicama, govori gramatički nepravilno oblikovanim rečenicama, ne prati jednostavne i/ili složenije naloge, kada postoje teškoće u predvještinama čitanja i pisanja, teškoće u razumijevanju, ako zbog teškoća u svrhu komunikacije dijete koristi nepoželjne oblike ponašanja, ako ima teškoće gutanja, žvakanja.
Nadalje, logoped igra značajnu ulogu u prevenciji govorno-jezičnih teškoća (u suradnji s roditeljima i odgojiteljima). Logopedski tretman djece u predškolskom periodu je nezamisliv bez uključivanja roditelja. Vrlo je važno roditelje informirati o vrsti i stupnju teškoće te ih educirati kako nastaviti ciljano poticati govorno – jezični razvoj kod svog djeteta.
Osim savjetodavnog rada s roditeljima logoped ima bitnu ulogu i u suradnji s odgojiteljima i ostalim stručnim suradnicima u ustanovi i izvan nje. Osim neposrednog rada s djecom i suradnje s roditeljima i odgojiteljima logoped ima ulogu i u izradi godišnjeg plana i programa, godišnjeg izvješća te provođenju inicijalnih razgovora za upis djeteta u vrtića.
Posao logopeda u vrtiću podrazumijeva rad s djecom koja imaju:
- komunikacijske poremećaje
- poremećaje izgovora- artikulacije
- poremećaj tečnosti govora (mucanje, brzopletost)
- jezične poremećaje (različite etiologije)
- poremećaje glasa
- slabost komunikacijskih vještina
- oštećenje sluha
- poremećaje oralno – laringealnih funkcija (gutanje)
- kojima je potrebna neverbalna, potpomognuta komunikacija
.
Neposredni terapijski rad sa djecom provodi se individualno u točno zakazanim vremenskim terminima.