Dječja igra nije šala! To najvažniji način na koji dijete uči o sebi, drugima i svijetu koji ga okružuje.

Kroz igru dijete uči, razvija se, otkriva sebe i svijet putem pokušaja i pogrešaka, eksperimentiranjem s različitim materijalima, zvukovima, sredstvima, istraživačkim i drugim načinima, igranjem uloga.

Igra je sredstvo svjesnog djetetovog razvoja koje djeluje na njegov emocionalni, spoznajni, govorno-jezični, socijalni i tjelesni razvoj

Igra tijekom djetinjstva može potaknuti „zaigran“ pristup životu u kasnijoj dobi te razviti sposobnost unošenja humora i zabave u veze i prihvaćanja životnih teškoća kao izazova, a ne kao nepremostivih prepreka

• Igra je pravo djeteta (Prema Konvenciji o dječjim pravima)
• Socijalne vještine koje uče pomažu im kasnije u socijalnim interakcijama i novim prijateljstvima
• Omogućuje kontekst u kojem roditelji uče dijete primjerenom ponašanju, pravilima ponašanja, društvenim pravilima zajednice, odnosu prema drugima
• Kroz igru djeca uče bolje
• Igra priprema djecu za učenje u školi
• Igra je zdrava – jača koordinaciju pokreta i stimulira mozak (potiče kreativnost i rješavanje problema)
• Uči djecu novim stvarima i jača samopouzdanje

IGRA JE DJETETU NAJVAŽNIJI ZADATAK TIJEKOM ODRASTANJA!!!

Poštovani roditelji, upisom Vašeg djeteta u vrtić postali ste dio velike vrtićke obitelji. I baš kao svaka obitelj i ova naša ima određena pravila kojima se rukovodimo u svakodnevnim životnim situacijama.

Radi zaštite sigurnosti i zdravlja djece molimo vas da:

• poštujete radno vrijeme vrtića i ne kasnite po dijete
• osobno dovedete dijete te ga predate odgojitelju; dođete po njega
• pismeno ovlastite punoljetne osobe koje, u slučaju vaše spriječenosti, mogu preuzeti dijete iz vrtića
• zatvarate ulazna vrata za sobom
• izvijestite odgojitelje o svakoj promjeni adrese ili telefona
• informirate odgojitelje o djetetovim posebnim potrebama, zdravstvenim teškoćama i postupcima koji se primjenjuju u eventualnim akutnim stanjima djeteta
• ne dovodite bolesno dijete u vrtić, a nakon bolesti donesete liječničku potvrdu da dijete može u vrtić
• ne donosite u vrtić kolače i druge prehrambene proizvode koji nemaju istaknute deklaracije o proizvođaču, sastavu i roku trajanja
• oblačite dijete u višeslojnu odjeću koja je djetetu ugodna za igru, koja se lako skida i oblači i u čvrstu, neklizajuću obuću, a obvezna je i rezervna odjeća
• se odazivate na roditeljske sastanke i na pozive odgojitelja i stručnih suradnika

Rođendan je poseban dan za svako dijete! Odgojitelji to znaju i u dogovoru sa roditeljima potruditi  će se da taj dan bude veseo i svečan. S obzirom da učimo o važnosti zdrave prehrane i taj dan neće biti iznimka.

Za proslavu rođendana u vrtiću predlažemo sljedeće namirnice:

     – svježe sezonsko voće od kojeg ćemo napraviti voćnu salatu

     – prirodna limunada i sok

      – čips od jabuka, banana

      – sušene marelice, šljive, brusnice, grožđice

      – integralni keksi, mini biskviti

      – torta najbolje od sladoleda, mliječni sladoled

SVE NAMIRNICE MORAJU BITI INDUSTRIJSKI PAKIRANE SA VIDLJIVO ISTAKNUTOM DEKLARACIJOM I DATUMOM PROIZVODNJE!!!

Logoped je stručna osoba koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i terapijom poremećaja govora, jezika i komunikacije.

Veći dio poremećaja kojima se bave logopedi nastaje unutar prve tri godine djetetova života, u životnom razdoblju intenzivnog razvoja govora, jezika i komunikacije. To je najranjivije i najpogodnije razdoblje za nastanak jezičnih i govornih teškoća. Ako u tom kritičnom vremenu dijete nije dovoljno i nije pravilno izloženo govorno – jezičnom utjecaju u svojoj okolini, usvajanje će biti otežano. 

Logoped u dječjem vrtiću najveći dio svojeg rada provodi u neposrednom radu s djecom u vidu: praćenje jezično govornog razvoja djece s faktorima rizika, trijažnog pregleda djece s ciljem početnog utvrđivanja teškoće, opservacija djece s teškoćama u razvoju i posebnim potrebama. Logoped detektira, prati i djeluje u slučajevima kada dijete ne govori, a razvojno je to očekivano, kada ne izgovara pravilno glasove, govori kratkim i jednostavnim rečenicama, govori gramatički nepravilno oblikovanim rečenicama, ne prati jednostavne i/ili složenije naloge, kada postoje teškoće u predvještinama čitanja i pisanja, teškoće u razumijevanju, ako zbog teškoća u svrhu komunikacije dijete koristi nepoželjne oblike ponašanja, ako ima teškoće gutanja, žvakanja.

Nadalje, logoped igra značajnu ulogu u prevenciji govorno-jezičnih teškoća (u suradnji s roditeljima i odgojiteljima). Logopedski tretman djece u predškolskom periodu je nezamisliv bez uključivanja roditelja. Vrlo je važno roditelje informirati o vrsti i stupnju teškoće te ih educirati kako nastaviti ciljano poticati govorno – jezični razvoj kod svog djeteta.

Osim savjetodavnog rada s roditeljima logoped ima bitnu ulogu i u suradnji s odgojiteljima i ostalim stručnim suradnicima u ustanovi i izvan nje. Osim neposrednog rada s djecom i suradnje s roditeljima i odgojiteljima logoped ima ulogu i u izradi godišnjeg plana i programa, godišnjeg izvješća te provođenju inicijalnih razgovora za upis djeteta u vrtića.

 Posao logopeda u vrtiću podrazumijeva rad s djecom koja imaju:

• komunikacijske poremećaje
• poremećaje izgovora- artikulacije
• poremećaj tečnosti govora (mucanje, brzopletost)
• jezične poremećaje (različite etiologije)
• poremećaje glasa
• slabost komunikacijskih vještina
• oštećenje sluha
• poremećaje oralno – laringealnih funkcija (gutanje)
• kojima je potrebna neverbalna, potpomognuta komunikacija

.

Neposredni terapijski rad sa djecom provodi se individualno u točno zakazanim vremenskim terminima.

Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ovdje naučio:
Sve podijeli s dugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahodu.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi- svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad iziđeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji.

                                     Robert Fulghum

Čitanje djetetu od najranije dobi pomaže u stvaranju posebne emocionalne veze između djeteta i odraslog, unapređuje djetetove sposobnosti slušanja, pomaže u razvoju opažanja, promatranja, pozornosti, mišljenja i logičkog zaključivanja, bogati njegov rječnik i govorne sposobnosti, razvija djetetove osjećaje i sposobnost uživljavanja u osjećaje drugoga.

Čitajte djetetu kad god imate priliku, no stvarajte i posebne rituale čitanja ( prije spavanja, uz popodnevni odmor…ponesite djetetovu slikovnicu i čitajte u situacijama kada se negdje čeka ( u liječnika, u uredima i sl.). Samo petnaest minuta čitanja dnevno pozitivno utječe na cjelokupan dječji razvoj.

Kako čitati ?

• Držite knjigu ispred djeteta, tako da je ono može dobro vidjeti i dodirivati
• Pokazujte rukom riječi koje čitate; dijete tako uči vezu pisanoga i govornog jezika te pravila hrvatskog jezika
• Preskočite riječi koje dijete ne može razumjeti
• Potaknite dijete da ono priča priču, slušajte ga;
• Čitajte s izmjenama ritma i glasnoće, činite stanke i dajte djetetu dovoljno vremena da „proradi“ ono što je čulo

Zašto je dobro čitati svom djetetu?

• Roditelj koji čita svom djetetu, potiče osjećaje uzajamnosti i bliskost
• Čitajući djetetu, potičemo spoznaju i razumijevanje tuđih i vlastitih osjećaja
• Čitanjem potičemo razvoj djetetova govora
• Čitajući, potičemo razvoj djetetova zapažanja i pamćenja
• Čitajući djetetu, potičemo zaključivanje i usvajanje pojmova
• Čitanjem potičemo djetetovu kreativnost i kritičko razmišljanje
• Čitajući djetetu, pripremamo ga za samostalno čitanje

Što roditelji mogu učiniti kao bi im djeca postali doživotni i zainteresirani čitatelji?

Za stjecanje ljubavi prema čitanju i poimanje čitanja kao svakodnevnog dijela života važno je da i sami roditelji pred djetetom čitaju. Okružite se knjigama, idite u knjižnicu – posuđujte kvalitetne slikovnice, ali pustite dijete i da samo odabere štivo kako bi bilo motiviranije za čitanje. Neka vam dijete samo čita – čak i ako još ne zna slova, može vam prema ilustracijama objašnjavati radnju ili je izmišljati.

Odvedite dijete u knjižaru i kupite mu slikovnicu, posjetite sajam knjiga i buvljak ili antikvarijat – možda skrivaju knjige za djecu iz vašeg djetinjstva, egzotične današnjim generacijama. Odvedite ih u nepoznati i čudesni prostor kazališta lutaka, pričajte im različite fantastične priče o stvarima i ljudima koji ih okružuju – potaknite njihovu maštu, pa možda i sami počnu izmišljati priče.

Razgovarajte s djetetom, odgovarajte strpljivo na brojna pitanja, govorite mu mnogo i skrećite pozornost na stvari koje vas okružuju. Čitanje nije samo čitanje knjiga, mogu se čitati brošure, plakati, reklame i sl. Kad idete s djetetom do vrtića ili parka čitajte im natpise – negdje piše RADOVI, a drugdje radno vrijeme kafića. Kad tako pogledamo, zapravo dnevno čitamo puno više nego što mislimo, a djeci će sve to biti novo, zanimljivo i dovest će ih u vezu s pisanom riječju.

Čitajte polako, prilagodite tempo čitanja djetetovu razumijevanju, i pokušajte se što više uživjeti, učiniti čitanje uzbudljivim. Slobodno sažmite predugačke dijelove. Možete im prvo pročitati tekst, a tek nakon toga pokazati ilustracije kako bi se mogli fokusirati na manje toga odjednom. Kad birate slikovnice, sami ih pročitajte ili barem prolistajte prije čitanja s djetetom. Uzmite one koje su dopadljive djeci, koje mogu povezati s vlastitim iskustvom, ali važno je da se i vama sviđaju. Djeca su intuitivna i osjetit će da im čitate nešto što vam je dosadno ili glupo. Činjenica da je slikovnica dobila nagradu ili je knjižničari preporučuju ne znači da će se poklopiti s vašim senzibilitetom. Tekst u kojem uživate pročitat ćete autentičnije i dijete će osjetiti vaš užitak.

Djeca vole poznate priče i slikovnice i često žele da se sadržaji ponavljaju. Poznavanje sadržaja daje im osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, pružite im to. Ponovno iščitavanje tekstova omogućit će vam pronalaženje novih detalja u tekstu, ali i u vizualnom dijelu – zato je važno birati i kvalitetne ilustracije. Skrenite im pozornost na sitne detalje na ilustracijama, neka se nauče i sami ih tražiti jer čitanje je i vježbanje percepcije i koncentracije.

S rutinom je povezan i dio dana u kojem čitate. Nekima će biti najjednostavnije čitati djeci prije spavanja – i to je dobar način za intimno povezivanje s djetetom – ali pazite da dijete nije preumorno, već da može aktivno sudjelovati i razmišljati o pročitanome. Ako možete, napravite im prostor samo za čitanje, postavite malu fotelju sa stolnom lampom, možda čak s policom dovoljno niskom da dijete može samo izabrati knjigu.

Čitajte djeci kad je god to moguće i nemojte prestati s tim užitkom čak i kad nauči čitati. “Ne stavljajte dijete u izbor između čitanja i ekrana – za njegov razvoj čitanje je puno važnije. Ne dovođenje djeteta u dilemu da bira između ekrana i knjige je najvažniji poticaj razvoju čitanja koje je neophodno za razvoj niza drugih sposobnosti.”

Osmišljeno je Savjetovalište za roditelje koje funkcionira prema dogovoru roditelja sa svakim od stručnih suradnika – ovisno o temi i potrebama roditelja.

Najčešće teme savjetovanja s psihologom su razvojni status i razvojne potrebe djeteta, primjerenost odgojnih postupaka u obitelji, posebne potrebe djeteta – prolazna, povremena ili trajna emocionalna stanja i/ili reakcije djeteta – razvojne faze (prkos, negativizam, ljubomora i sl.), postupci kod narušenih obiteljskih odnosa – razvod roditelja, tugovanje u djece i sl.

Roditelji su u mogućnosti s logopedom razgovarati o svim temama vezano uz komunikacijski i jezično-govorni razvoj predškolskog djeteta posebno ako postoji zabrinutost vezano uz taj aspekt djetetovog razvoja. U dogovoru s roditeljima logoped kreira najbolju strategiju vezano uz poticanje jezično-govornog razvoja koja uključuje savjetovanje, uključivanje djeteta u logopedski tretman u vrtiću, preporuka za dodatnom podrškom i tretmanima izvan vrtića.

Pedagog surađuje s roditeljima i nadležnim specijalističkim službama), predlaže i potiče vrtićku suradnju s obitelji (raznovrsni oblici suradnje i komunikacije na razini ustanove), potiče osmišljeno sudjelovanje roditelja u odgojno-obrazovnom procesu, savjetuje i pruža podršku roditeljima u pitanju odgoja i odnosa roditelj-dijete, sudjeluje u provođenju anketa i upitnika za roditelje, provodi i/ili sudjeluje u organizaciji roditeljskih sastanaka i predavanja za roditelje

 Zdravstveno savjetovalište je podrška roditeljima pri donošenju odluka vezanim uz pravilan rast i razvoj , njegu djeteta, jačanje otpornosti dječjeg organizma. Tu će se dogovoriti mjere i postupci u slučaju specifičnih zdravstvenih potreba : posebne potrebe u prehrani, poteškoća vezanih uz kronična oboljenja, preosjetljivosti dječjeg organizma.

Kad govorimo o herpesu, važno je znati da postoje dvije osnovne vrste Herpesa simplex virusa. Virus Herpes simplex tip 1 (HSV-1) obično je vezan uz infekciju usnica, usta i lica, a sam oblik infekcije naziva se oralni herpes, a Herpes simplex tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem sluznice spolnih organa, prenosi se spolnim kontaktom, a oblik bolesti naziva genitalni herpes. Obje vrste virusa vrlo su zarazne, a prvi simptomi javljaju se jedan do dva tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom. Danas se zna da HSV-1, koji se nekad smatrao isključivim uzročnikom labijalnog herpesa (groznice na usnama). Procjenjuje se da je do školske dobi Herplex simplex virusom zaraženo 95 posto populacije, što zorno pokazuje visok stupanj zaraznosti. Važno je znati da herpesom zaražena osoba uopće ne mora imati simptome bolesti, ali može u slini i drugim tjelesnim tekućinama nositi mnoštvo virusa i zaraziti nezaražene osobe s kojima dolazi u bliski kontakt putem kože i/ili sluznica.

Herpes simplex tip 1 HSV1 obično je vezan uz infekciju usnica, usta i lica, a sam oblik infekcije naziva se oralni herpes. Do primarne infekcije obično dolazi u ranom djetinjstvu, primjerice tijekom igre ili grljenja, a simptomi obično nisu vidljivi. Jednom kad virus prodre u stanice epitela kroz oštećenja na koži ili sluznici, putuje osjetilnim živcima do neuralnih ganglija, gdje ostaje doživotno. Najčešće se prenosi preko usta, neposrednim kontaktom (dovoljan je poljubac ili kap sline). Zaraza može proći bez ikakvih simptoma ili uza simptome slične infekciji gornjih dišnih putova. Virus se nakon prvog kontakta s domaćinom usadi u dio živčanog sustava oko usana, gdje ostaje doživotno, budeći se povremeno.

PRIMOINFEKCIJA U DJEČJOJ DOBI

Dojenče ili malo dijete pri prvom susretu s virusom Herpes simplex tip 1, protiv kojega nema nikakva imuniteta, reagira vrlo burnim simptomima, a očituje se kao teški oblik upale usta, odnosno crvenilom sluznice usta i ždrijela te najčešće nejasnom visokom temperaturom. Neraspoloženje djeteta, klonulost, odbijanje hrane i pojačano slinjenje prethode pojavi bolnih mjehurića po sluznici usta.

Peckanje i svrbež prethode erupciji

Početni znaci izbijanja herpesa, osobito na donjoj usni, su osjećaj peckanja i svrbeža uz pojavu crvenila i otoka, te brzo izbijanje tipičnih mjehurića veličine zrna prosa koji se grupiraju u grozdaste tvorbe. U sredini mjehurića nakuplja se tekućina, u početku bistra, a potom opalescentna, koja je vrlo zarazna i pravi je koncentrat virusa. Iako izvor zaraze može biti i osoba nositelj virusa bez manifestnih znakova herpesa, veća je vjerojatnost zaraze osjetljivih osoba, prije svega dojenčadi i male djece, u dodiru s osobom koja ima jasne simptome bolesti. Nakon pet do sedam dana mjehurići pucaju, suše se i na njihovu mjestu se stvaraju žućkasto–smeđe kraste. U ovoj fazi bolest nije više zarazna. Kraste otpadaju same i ne ostavljaju ožiljke.

Higijenskim mjerama protiv širenja i recidiva

– Jedino ciljano liječenje koje sprječava nastanak promjena na koži (estetski problemi, neugoda, bol) je pravodobna primjena masti koja sadrži acyclovir. Treba je nanijeti već kod prvih znakova izbijanja (žarenje, peckanje, svrbež). Obratiti se liječniku!

– Više se odmarajte, koristite lijekove protiv povišene temperature i boli, mjehuriće nemojte stiskati niti grebati, izbjegavajte ljubljenje i dodirivanje dok su mjehurići prisutni i dobro operite ruke prije kontakta s drugom osobom.

– Kako biste spriječili širenje virusa, pokušajte ne dirati zahvaćena područja rukama. – Savjetuje se oprez pri upotrebi kozmetičkih proizvoda/labella, balzama za usne u tom razdoblju, jer virusi su sposobni kratko vrijeme preživjeti na njima. Kozmetičke i medicinske kreme treba nanositi isključivo pomoću štapića s vatom.

– Herpes se prenosi i u dodiru s posuđem, priborom za jelo i ručnicima, zbog čega je uputno da zaražena osoba koristi samo vlastite predmete i ne dijeli ih s drugima, barem ne dok traje infekcija.

– Tijekom akutne faze važno je izbjegavati ljubljenje i grljenje, što se osobito odnosi na majke s dojenčadi i malom djecom.

– Poseban oprez potreban je i kod osoba koje nose kontaktne leće, jer se virus herpesa može prenijeti na oči tijekom stavljanja leća i uzrokovati ozbiljna oštećenja oka. Kako biste zaštitili tijelo od daljnjeg izbijanja herpesa, važno je ojačati imunosni sustav, a to se najbolje postiže uravnoteženom i raznovrsnom prehranom, tjelovježbom i s dovoljno sna, a valja se zaštititi i od ultraljubičastog zračenja.

Područja rada predškolskog psihologa su:

1. PREVENCIJA

• psiholog prati prilagodbu djeteta u vrtiću;
• prati zadovoljavanje potreba djeteta;
• utvrđuje opći razvojni status djece;
• sudjeluje u identifikaciji djece s posebnim potrebama (potencijalno darovite djece i djece s poteškoćama u razvoju);
• sudjeluje u organizaciji i provođenju stručnog usavršavanja odgajatelja;
• pruža podršku roditeljstvu kroz individualne i grupne savjetodavne razgovore i radionice.

2. RANA INTERVENCIJA (PODUZIMANJE MJERA)

• sudjeluje u savjetodavnim razgovorima i konzultacijama s odgajateljima i roditeljima o djeci;
• po potrebi upućuje dijete u nadležnu ustanovu na dodatan specijalistički pregled, dijagnostiku i tretman;
• provodi individualni tretmanski rad s djecom;
• sudjeluje u izradi individualiziranih planova za rad s djecom s posebnim potrebama.