Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada svake godine s ciljem podizanja
svijesti o problemima mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono
fizičko, no mentalnom se zdravlju nerijetko ne pridodaje dovoljno pozornosti.
Što je to zapravo mentalno zdravlje?
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojemu
pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi s uobičajenim životnim stresorima,
može produktivno i plodonosno raditi te doprinosi svojoj zajednici. Prema tome, mentalno
zdravlje nije samo odsustvo psihičkih bolesti ili slabosti, mentalno zdravlje je stanje
potpunoga tjelesnog, mentalnog (psihičkog) i društvenog blagostanja.
Na mentalno zdravlje utječu različiti biološki, psihološki i socijalni čimbenici. Neki od
bioloških čimbenika su genetska predispozicija, temperament, inteligencija i fizičko zdravlje.
Psihološki čimbenici su primjerice razina samopoštovanja, strategije suočavanja sa stresom,
socijalne i komunikacijske vještine, vještine rješavanja problema i slično. Konačno, velik
čimbenik može biti i naša okolina te socijalni čimbenici poput obiteljskih odnosa, vršnjačkih
odnosa, stresnih životnih događaja i slično.
Mentalno zdravlje djece neodvojivo je od okruženja u kojemu žive, a kod djece predškolske
dobi ono je uglavnom definirano bliskim članovima obitelji (osobito roditeljima kao prvim i
najznačajnijim modelima) te predškolskom ustanovom u kojoj provode značajnu količinu
vremena u danu. Djeca uče promatrajući nas odrasle i najglasnija je poruka upravo ona koju
vide iz naših postupaka.
Djeca mogu imati različite reakcije na promjene i stresne situacije koje mogu ukazivati da je
njihovo mentalno zdravlje trenutno narušeno. Događaju se promjene na misaonom,
emocionalnom, ponašajnom te tjelesnom planu. U nastavku su navedeni određeni znakovi na
čiju pojavu treba obratiti pažnju.
– Učestale negativne misli, pesimizam
– Poteškoće u usmjeravanju pažnje
– Učestali osjećaj tuge, zabrinutosti, krivnje, straha ili ljutnje
– Učestala razdražljivost, svadljivost i agresivnost
– Osjećaji beznadnosti, usamljenosti ili odbacivanja
– Izraženija separacijska anksioznost pri odlasku u vrtić nego inače
– Izražena briga i anksioznost za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba
– Izražena potreba da bude konstantno u Vašoj blizini ili blizini odgojiteljice
– Učestalije traženje prijelaznih objekata / igračaka (tješilice)
– Smanjenje interesa za aktivnosti u kojima inače uživa
– Pretjerane emocionalne reakcije (ispad bijesa, plača) na manje događaje koji inače ne
bi izazvali takvu burnu reakciju
– Gubitak energije; dijete je znatno tiše nego obično, umorno velik dio vremena
– Poteškoće u odnosima s vršnjacima s uspostavljanjem ili zadržavanjem prijateljstava
– Promjene u uobičajenim navikama hranjenja ili spavanja (npr. poteškoće sa spavanjem
ili znatno duže spavanje nego inače)
– Često se žali na glavobolje, bol u trbuhu
– Češće mokri u gaćice (preko dana, i pri spavanju)
Kako možete pomoći djetetu?
Dozvolite i potičite izražavanje osjećaja kod djece te im budite model za adekvatno
suočavanje s emocijama. Prihvatite i ugodne i neugodne emocije koje djeca izražavaju i
pokažite razumijevanje za njih. Pomozite im u prepoznavanju emocije tako da ju imenujete.
Naglašavajte djetetu da su emocije koje osjeća normalne, da ih svi ljudi imaju te da one s
vremenom prođu. Ako ne znate što reći, uvijek možete suosjećajno ponoviti ono što vam je
dijete reklo, jer tako djetetu dajete osjećaj da ste ga čuli i da ga razumijete.
Ponekad je dovoljno djetetu samo dozvoliti da izrazi svoje osjećaje na prihvatljiv način bez
posebne intervencije, dok će nekad biti potrebno umiriti dijete i prebaciti fokus. Razgovarajte
o tome kako se sve možemo umiriti – kroz igru, crtanje, razgovor, šalu i smijeh, glazbu,
stiskanje mekane loptice ili jastuka, fizičku aktivnost… Ponudite im tehnike disanja i
opuštanja. Pokušajte zajedno s djetetom pronaći način izbacivanja napetosti i opuštanja koji
najbolje odgovara i pomaže Vašem djetetu.
Osim priznavanja i imenovanja emocija, izrazito je važno voditi računa o djetetovim
potrebama. U nastavku pročitajte nekoliko korisnih savjeta o svakodnevnim malim koracima
za očuvanje mentalnog zdravlja Vašeg djeteta u obiteljskoj sredini:
Razvijajte i potičite usvajanje zdravih navika (hrana, san, sport)
Potičite topao, podržavajući i blizak odnos
Svakodnevno im dajte do znanja da ste tu za njih bez obzira na sve
Odvojite vrijeme za razgovor
Pokazujte iskreno zanimanje za djetetove interese, doživljaje i osjećaje
Planirajte vrijeme s njima i zajedničke aktivnosti
Češće koristite pohvale i ohrabrenja
Kritika neka bude usmjerena na ponašanje, a ne na dijete kao osobu
Zajednički pronalazite rješenja za probleme koji ih muče
Potrudite se ostati smireni i s razumijevanjem rješavati sukobe
Budite otvoreni i iskreni s njima (čak i o vlastitim brigama i problemima)
Osigurajte djetetu vrijeme i uvjete za igru koja im omogućava cjelovit razvoj
I za kraj, brinite o sebi jer Vi ste glavni pomagači i modeli svojoj djeci. Ako Vi vodite računa
o vlastitom mentalnom zdravlju i ako se osjećate dobro (ili onoliko dobro koliko je to
moguće), dobro će biti i Vaša djeca.
Martina Ivandić, psihologinja